réopacifier

VER — épicène

/ʁeopasifje/

Syllabes : ʁe.o.pa.si.fje Orthocode : ré.o.pa.ci.fier

Définitions

  1. 1. Opacifier à nouveau.

Étymologie

De opacifier, avec le préfixe ré-.

Dérivés

Formes fléchies

Forme Phonétique Traits Syllabes Orthocode
réopacifia /ʁeopasifja/ indicatif, passe_simple, 3e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fja ré.o.pa.ci.fia
réopacifiai /ʁeopasifjɛ/ indicatif, passe_simple, 1e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fjɛ ré.o.pa.ci.fiai
réopacifiaient /ʁeopasifjɛ/ indicatif, imparfait, 3e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fjɛ ré.o.pa.ci.fiaie°n°t°
réopacifiais /ʁeopasifjɛ/ indicatif, imparfait, 1e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fjɛ ré.o.pa.ci.fiais°
réopacifiais /ʁeopasifjɛ/ indicatif, imparfait, 2e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fjɛ ré.o.pa.ci.fiais°
réopacifiait /ʁeopasifjɛ/ indicatif, imparfait, 3e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fjɛ ré.o.pa.ci.fiait°
réopacifiant /ʁeopasifjɑ̃/ participe, present ʁe.o.pa.si.fjɑ̃ ré.o.pa.ci.fiant°
réopacifias /ʁeopasifja/ indicatif, passe_simple, 2e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fja ré.o.pa.ci.fias°
réopacifiasse /ʁeopasifjas/ subjonctif, imparfait, 1e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fjas ré.o.pa.ci.fiasse°
réopacifiassent /ʁeopasifjas/ subjonctif, imparfait, 3e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fjas ré.o.pa.ci.fiasse°n°t°
réopacifiasses /ʁeopasifjas/ subjonctif, imparfait, 2e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fjas ré.o.pa.ci.fiasse°s°
réopacifiassiez /ʁeopasifjasje/ subjonctif, imparfait, 2e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fja.sje ré.o.pa.ci.fia.ssiez
réopacifiassions /ʁeopasifjasjɔ̃/ subjonctif, imparfait, 1e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fja.sjɔ̃ ré.o.pa.ci.fia.ssions°
réopacifie /ʁeopasifi/ indicatif, present, 1e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fi ré.o.pa.ci.fie°
réopacifie /ʁeopasifi/ indicatif, present, 3e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fi ré.o.pa.ci.fie°
réopacifie /ʁeopasifi/ imperatif, present, 2e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fi ré.o.pa.ci.fie°
réopacifie /ʁeopasifi/ subjonctif, present, 1e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fi ré.o.pa.ci.fie°
réopacifie /ʁeopasifi/ subjonctif, present, 3e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fi ré.o.pa.ci.fie°
réopacifient /ʁeopasifi/ indicatif, present, 3e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fi ré.o.pa.ci.fie°n°t°
réopacifient /ʁeopasifi/ subjonctif, present, 3e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fi ré.o.pa.ci.fie°n°t°
réopacifier /ʁeopasifje/ infinitif ʁe.o.pa.si.fje ré.o.pa.ci.fier
réopacifiera /ʁeopasifiʁa/ indicatif, futur, 3e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fi.ʁa ré.o.pa.ci.fie°.ra
réopacifierai /ʁeopasifiʁɛ/ indicatif, futur, 1e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fi.ʁɛ ré.o.pa.ci.fie°.rai
réopacifieraient /ʁeopasifiʁɛ/ conditionnel, present, 3e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fi.ʁɛ ré.o.pa.ci.fie°.raie°n°t°
réopacifierais /ʁeopasifiʁɛ/ conditionnel, present, 1e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fi.ʁɛ ré.o.pa.ci.fie°.rais°
réopacifierais /ʁeopasifiʁɛ/ conditionnel, present, 2e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fi.ʁɛ ré.o.pa.ci.fie°.rais°
réopacifierait /ʁeopasifiʁɛ/ conditionnel, present, 3e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fi.ʁɛ ré.o.pa.ci.fie°.rait°
réopacifieras /ʁeopasifiʁa/ indicatif, futur, 2e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fi.ʁa ré.o.pa.ci.fie°.ras°
réopacifierez /ʁeopasifiʁe/ indicatif, futur, 2e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fi.ʁe ré.o.pa.ci.fie°.rez
réopacifieriez /ʁeopasifiʁje/ conditionnel, present, 2e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fi.ʁje ré.o.pa.ci.fie°.riez
réopacifierions /ʁeopasifiʁjɔ̃/ conditionnel, present, 1e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fi.ʁjɔ̃ ré.o.pa.ci.fie°.rions°
réopacifierons /ʁeopasifiʁɔ̃/ indicatif, futur, 1e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fi.ʁɔ̃ ré.o.pa.ci.fie°.rons°
réopacifieront /ʁeopasifiʁɔ̃/ indicatif, futur, 3e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fi.ʁɔ̃ ré.o.pa.ci.fie°.ront°
réopacifies /ʁeopasifi/ indicatif, present, 2e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fi ré.o.pa.ci.fie°s°
réopacifies /ʁeopasifi/ subjonctif, present, 2e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fi ré.o.pa.ci.fie°s°
réopacifiez /ʁeopasifje/ indicatif, present, 2e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fje ré.o.pa.ci.fiez
réopacifiez /ʁeopasifje/ imperatif, present, 2e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fje ré.o.pa.ci.fiez
réopacifiiez /ʁeopasifije/ indicatif, imparfait, 2e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fi.je ré.o.pa.ci.fi.iez
réopacifiiez /ʁeopasifije/ subjonctif, present, 2e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fi.je ré.o.pa.ci.fi.iez
réopacifiions /ʁeopasifijɔ̃/ indicatif, imparfait, 1e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fi.jɔ̃ ré.o.pa.ci.fi.ions°
réopacifiions /ʁeopasifijɔ̃/ subjonctif, present, 1e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fi.jɔ̃ ré.o.pa.ci.fi.ions°
réopacifions /ʁeopasifjɔ̃/ indicatif, present, 1e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fjɔ̃ ré.o.pa.ci.fions°
réopacifions /ʁeopasifjɔ̃/ imperatif, present, 1e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fjɔ̃ ré.o.pa.ci.fions°
réopacifiâmes /ʁeopasifjam/ indicatif, passe_simple, 1e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fjam ré.o.pa.ci.fiâme°s°
réopacifiât /ʁeopasifja/ subjonctif, imparfait, 3e pers., singulier ʁe.o.pa.si.fja ré.o.pa.ci.fiât°
réopacifiâtes /ʁeopasifjat/ indicatif, passe_simple, 2e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fjat ré.o.pa.ci.fiâte°s°
réopacifièrent /ʁeopasifjɛʁ/ indicatif, passe_simple, 3e pers., pluriel ʁe.o.pa.si.fjɛʁ ré.o.pa.ci.fière°n°t°
réopacifié /ʁeopasifje/ participe, passe_simple, singulier, masculin ʁe.o.pa.si.fje ré.o.pa.ci.fié
réopacifiée /ʁeopasifje/ participe, passe_simple, singulier, feminin ʁe.o.pa.si.fje ré.o.pa.ci.fiée°
réopacifiées /ʁeopasifje/ participe, passe_simple, pluriel, feminin ʁe.o.pa.si.fje ré.o.pa.ci.fiée°s°
réopacifiés /ʁeopasifje/ participe, passe_simple, pluriel, masculin ʁe.o.pa.si.fje ré.o.pa.ci.fiés°